Story by me
Sat na zidu otkucava ponoc. Zvijezde na nebu trepcu. Sve je tiho napolju, samo se povremeno cuje lavez pasa lutalica u daljini. Jedna djevojka duge, crne kose stoji na prozoru svoje sobe. Izgledala je pomalo sablasno, tako na prozoru u gluho doba noci u bijeloj spavacici. Jezivu tisinu prekida zvonjava njenog mobitela. Malo se uznervozi kad vidje da je broj pozivartelja skriven. Javi se.
-Molim?
-Zdravo ljepotice-odgovori joj muski glas.-Spremna za nocni pohod?
-Ko je to?-upita Evelyn uplaseno.
-Nebitno. Niko tebi vazan. Ako si radoznala jos jednom pridji prozoru.-rece joj i prekide vezu.
Ona polahko pridje prozoru. Tamo nadje samo...jednu crvenu ruzu i ceduljicu crvene boje na kojoj je lijepim rukopisom pisalo: „Lijepo mi spavaj, mala moja“ Uzela je tu ceduljicu i ostavila je na svoj sto, a ruzu je ostavila u vaznu sa vodom. Razmisljajuci o tom momku utonu u san. Ujutro je oko 9 sati probudi oglasavanje njenog mobitela, koji je govorio: „Stigla ti je poruka“ sve dok ga nije uzela i procitala SMS. Bio je od njega. Ponovo skriven broj. „Hajde, bebo moja, budi se! U parku ispod tvoje kuce na crvenoj klupi ima mali pokloncic za tebe.“ Evelyn je odmah otrcala do te klupe i na njoj je nasla mali, crveni zamotuljak.Taj zamotuljak i pomisao na tog misterioznog momka je u njoj probudila neko slatko osjecanje. Sjela je i odmotala ga. Ispod crvenog papira je nasla njenu omiljenu cokoladu. Zamisljeno je odgrizla jedan mali komadic.
„Ko li sve ovo radi?-pomislila je-Ko god da je ocito me veoma dobro poznaje. Zna da volim crvene ruze, da sam u ponoc budna, koja mi je omiljena klupa i cokolada. Ocito mnogo toga zna o meni. Nakon kraceg razmisljanja se vratila u stan da doruckuje. Odmah nakon dorucka je izasla u setnju sa svojom najboljom dtugaricom Kate. Odlucila je da cak ni njoj nista ne govori o njemu. Boje da to bude tajna, njena i tajna misterioznog decka. Iako nije znala ko je, i iako nije mogla da otkrije ko je on. Dok je jela pizzu u jednoj pizzeriji u gradu primila je sms sadrzaja „Prijatno, duso“. Kate opet nije nista htjela reci. Pomislila je da je on mozda onaj konobar koji je uporno posmatra. Za nekoliko minuta je prisao njihovom stolu noseci crvenu ruzu.
-Ovo je od decka za stolom iza vas.
Evelyn i Kate se u isto vrijeme okrenuse, ali sto iza njih bio je prazan.
-Tamo nema nikoga-rece Kate.
-Ali,ne razumijem, sad je bio tu.-poce se pravdati konobar.
-Dobro, nema problema. Samo mi molim te reci kako je izgledao.
-Pa, bio je rastom malo visociji od vas,ali je imao crnu kapu navucenu do ociju i crnu jaknu pa mu nisam vidio lice. Kada sam ga upitao da mi kaze od koga je ruza, on je samo rekao: „Zna ona“
-Hvala-zahvali se Evelyn i uze ruzu dok se konobar udaljavao od njihovog stola.
Kate je upitno pogleda ocekujuci objasnenje. Evelyn se zacrveni i rece da ne zna od koga je.
„Romanticnije je da ovo ostane samo izmedju nas dvoje.“-mislila je.
Tu noc je na prozoru nasla sliku crnog motora. Dvije minute kasnije taj motor je prosao ispod njenog prozora. Decko na motoru je bio sav u crnom. Mahnuo joj je. Momenat kasnije, izgubio je kontrolu nad motorom i udario je u obliznje drvo. Evelyn potrca i u dvije minute se nadje na mjestu nesrece, ali tamo nikoga nije bilo. Ljuta i frustrirana, vrati se u krevet.
„Zamalo sam ga uhvatila...“ rece dok je osjecala da joj taj decko sve vise zaokuplja misli.Narednih nekoliko dana je svaku noc primala poruke od njega, a poklone joj je ostavljao na prozoru, zajedno sa ruzama. Polahko joj je prirastao srcu, mislila je da ne bi mogla bez njegovih poklona. Sve cesce joj je lutao mislima i dolazio u san. U snu je obicno sanjala decka u crnom koji joj izmice, a ne moze ga zadrzati. Govori joj da je voli, a ona nema glasa da mu kaze da osjeca isto. Jednog dana je dosla na ideju da ona njemu ostavi ceduljicu na svom prozoru. Napisala mu je kako se osjeca i da zarko zeli da ga upozna... Navece ceduljice nije bilo, na njenom mjestu je stajala ruza... Ali ovaj put pupoljak... Vjerovatno je oznacavao njihovu ljubav koja se tek radjala. Narednog jutra je ustala brzinom svjetlosti i pronasla je novu ceduljicu.
„Draga moja Evelyn... I ne slutis koliko te volim... bojim se da ti neces osjecati isto. Ali ipak cu ti ispuniti zelju... Dodji veceras u ponoc u park. Cekacu te tamo. Sa crvenom ruzom. Volim te mace moje malo.“
Jedva je cekala taj susret. Cijeli dan je mislila samo o tome. A kad je ponoc dosla, otrcala je u park, ali u parku nije bilo nikog. Osjecajuci se prevarenom i tuznom, okrenu se da se vrati u stan.. Ali zacu dozivanje iza sebe...
-Evelyn?
Okrenula se. Iza nje je stajao momak, potpuno drugaciji od onog kojeg je vidjela na motoru. Nije nosio crnu kapu i crnu jaknu.
-Ti si?
-Ne, ja nisam on... Njega vise nema... Vozio je motor kada je.. Bio mi je najbolji prijatelj...
Te rijeci je pogodise kao grom iz vedra neba.... Nije mogla vjerovati da je nikad vise nece docekati ruza okupana rosom... Njena omiljena cokolada.... Ili poruka za laku noc i dobro jutro... samo je stajala i plakala. Stranac koji je dosao joj u ruke preda sliku.
-On me zamolio da ovo dam njegovoj maloj mackici... Tako te zvao.-rece i ode, ostavivsi je samu u suzama sa slikom u ruci. Pogledala je sliku.. Na slici je bila ljubav njenog zivota... Najljepsi momka kojeg je ikad vidjela. Imao je crnu, malo duzu kosu. Divne zelene oci. Nasmijesene usne... Bio je prekrasan. Cak mu ni ime niej saznala... nije im bilo sudjeno. Ona ce do kraja zivota tugovati za esudjenom ljubavi...dok ce je on cekati... Negdje daleko...
Ljudi moji, ova zgooodna cura vam je Ines. Slatka, fina, trenira odbojku... Zna kako s momcima =) Slobodna, je, nedavno je prekinula sa deckom. Dusa moja swatka... Ide sa mnom u raz, zivi na Dobrinji.... Super je, stvarno! Poo$$ic@ za nju =) 
samo da osvjezim blog. 
e vozdra, sta ima? zna li iko do kad traje klizanje? 
Kako vam je prosao prvi dan? Ja odmah dobila 5 iz engleskog =)=) Evo jedna moja slikica sa ekskurzije. Uslčikana je tek nakon sto sam se probudila, pa zato ne izgledam bas naj =) 
